Laž o Mojsiju:
Izlazak, glava 7-10:
Kako bi uvjerio faraona da pusti Izraelce bog daje Mojsiju čarobne moći.
4 Jer vas faraon neće poslušati, učinit ću, da Egipćani osjete moć moju, i izvest ću čete svoje, narod svoj, sinove Izraelove, iz zemlje egipatske uz velike dokaze moći svoje. 10 Mojsije i Aron otidoše k faraonu i učiniše tako, kako im zapovjedi Gospod. Aron baci štap svoj pred faraona i sluge njegove, i pretvori se u zmiju. 11I faraon dozva mudrace i vračare, i čarobnjaci egipatski učiniše isto tako svojim tajnim čaranjem.
12 Svi baciše štapove svoje, i pretvoriše se štapovi u zmije. 20 Mojsije i Aron učiniše tako, kako im bio zapovjedio Gospod. On diže štap i udari njim po vodi u Nilu pred očima faraona i sluga njegovih. Tada se sva voda u Nilu pretvori u krv. 21 Ribe u Nilu poginuše, i Nil zasmrdje, tako da Egipćani nijesu više mogli piti vode iz Nila; posvuda u zemlji egipatskoj bila je krv.
2 Ali ako ga ne htjedneš pustiti, gle, kaznit ću svu zemlju tvoju žabama. 17Oni učiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom i udari njim po prahu na zemlji. Tada dođoše komarci na ljude i na stoku. Sav prah na zemlji pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj. 24 I Gospod učini tako, te dođoše rojevi obada u velikoj množini u palaču faraonovu, u stan sluga njegovih i na svu zemlju egipatsku. Zemlja je teško trpjela pod obadima. 24 Padala je tuča, i munje su se neprestano miješale s tučom; bilo je tako strašno, kako se nije još nikada doživjelo u zemlji egipatskoj, otkad su u njoj nastanjeni ljudi. 4Jer ako nećeš pustiti naroda mojega, sutra ću doista učiniti, da upadnu skakavci u zemlju tvoju.
Izlazak, glava 14:
19 Tada promijeni anđeo Božji, koji je išao pred vojskom Izraelovom, svoje mjesto i stavi se iza njih. A stup od oblaka pred njima promijeni mjesto svoje i stupi iza njih. 20 Tako on dođe da stoji među vojskom Egipćana i vojskom Izraelaca. Na jednoj strani bio je oblak mračan, na drugoj strani rasvjetljivao je noć. Tako se ne mogoše cijelu noć približiti jedan drugome. 21 I pruži Mojsije ruku svoju na more. Tada dade Gospod cijelu noć uzbijati more natrag jakim vjetrom i osuši more, i vode se razdijeliše. 28 Vode se vratiše natrag i potopiše kola i sprege cijele vojske faraonove, što dođoše za njima u more. Ni jedan od njih ne ostade na životu.
Izlazak, glava 15-16:
22 Mojsije podiže sinove Izraelove od Crvenoga mora, i otidoše dalje u pustinju Šur, i putovali su tri dana u pustinji, a ne nađoše vode. 23 Kada dođoše u Maru, ne mogoše piti vode u Mari, jer je bila gorka. Zato se prozva Mara. 24 Narod je mrmljao proti Mojsiju i govorio: „A što ćemo piti?" 25 I on zavapi Gospodu, i Gospod mu pokaza drvo. Kad ga baci u vodu, postade voda slatka.
Nakon dolaska u pustinju Sin, nisu imali što jesti pa im je bog poslao manu: 14 Kad ishlapila rosa, ležalo je po pustinji nešto sitno, zrnato, sitno kao mraz na zemlji. 15 Kad to vidješe sinovi Izraelovi, uplaše jedan drugoga: „Što je to?" Jer nijesu znali, što je bilo. Mojsije im reče: „To je kruh, što vam ga dade Gospod da jedete". 31 A sinovi Izraelovi prozvaše to mana. Bila je kao sjeme korijandrovo bijela, i okus joj je o kao od medena kolača.
Izlazak, glava 17:
1 Nato sva zajednica sinova Izraelovih na zapovijed Gospodnju pođe dalje iz pustinje Sinaj od postaje do postaje. Napokon se utaboriše u Refidimu, jer ondje nije bilo pitke vode za narod, 5 Gospod odgovori Mojsiju: „Idi pred narodom! Uzmi sa sobom nekoliko od starješina izraelskih! Uzmi i štap u ruku, kojim si udarao po Nilu, i idi! 6 ... Udari tada po hridi, i voda će iz nje poteći, da narod može piti“. Mojsije učini tako pred očima starješina izraelskih.
ISTINA O MOJSIJU:
Ovdje se ne radi o nikakvim čudima već o prirodnim pojavama. Godine 1809-1816. je na Sinajskom poluotoku boravio slavni Švicarski putopisac Johann Ludwig Burckhardt, upravo na području kojim su navodno bježali Izraelci i naišao je na dolinu koja je bila prekrivena mnoštvom zmija. Ta dolina je oduvjek bila boravište ovih gmazova, pa su je beduini uvijek zaobilazili. U periodu rasta Nila, voda je često postajala smeđecrvena, zbog nanosa iz egipatskih jezera. Osim toga, svakih nekoliko godina, u vrijeme poplava, u tolikoj mjeri bi se razmnožile žabe, komarci, obadi i drugi insekti da su Egipćani ovo doživljavali kao nesreću. Kiša žaba, riba i drugih vodenih životinja je rijedak ali prirodni meteorološki fenomen koji se javljao više puta kroz povijest. Radi se o tome da pijavica na području gdje ima vode, podigne ove male životinje u vrtlog i odbaci ih nekoliko kilometara dalje kada snaga vrtloga popusti.
Pijavica ili tornado također uzrokuje to da baci na tlo grumenje leda, tj. da uzrokuje tuču ondje gdje baš i nije česta pojava. Međutim na ovome polutotoku mnogo su češće najezde raznih insekata od obada do skakavaca koje su sasvim prirodna pojava kao što ste vidjeli iz mnogih dokumentaraca o životinjama.
Uzročno posljedično mješanje nezavisnih pojava ili događaja je u osnovi mnogih mitova i legendi, pa tako i u ovoj. U narodnoj zamisli, sa protekom godina, vremensko odstojanje između događaja postepeno se smanjuje, dok na kraju ne dođe do potpune podudarnosti. Izraelci su zbog predanja pamtili prirodne katastrofe koje su s vremena na vrijeme pogađale Egipat, pa su da bi istakli Mojsijevu moć, stvorili legendu da ih je on izazvao.
Odmah je vidljivo iz opisa da je ovom „čudesnom“ prelasku preko mora predhodilo strašno nevrijeme koje je bilo uzrok potapanja Egipatske vojske. To je upravo i ono što je pokazao i egiptolog Pierre Montet. Izraelci su bježali iz Egipta prema sjeveru uz Sredozemno more i krenuli starim prometnim putem koji uskim pojasom kopna djeli Sredozemno more i jezero Sirbonis (danas Bardawil, na sjeveru Sinajskog poluotoka). Ovaj put su često koristili Grci i Rimljani. Jezero Sirbonis leži nekoliko metara ispod razine mora i često toliko presušuje da se njegovim dnom može prolaziti, pa čak i da se bezbjedno prođe kolima. U vrijeme Grčke vladavine ondje su se desile mnoge katastrofe kada je snažan vjetar na Sredozemnom moru prekidao ovaj uski put i voda je potapala putnike koji su išli tim putem. Izraelci su uspjeli da pređu ovaj put i približavali su se istočnoj obali isušenog jezera; Egipćani su krenuli preko suhog dna kako bi sustigli i opkolili Izraelce, no podiglo se veliko nevrijeme na moru, bura je sa sjevera prevalila morske valove koji su se sručili ravno na Egipatsku vojsku u suhom jezeru. Izraelci su u svojim očima vidjeli iznenadnu propast svojih progonitelja i ne treba se čuditi što su neočekivano spasenje pripisali čudesnoj moći Mojsija da razdjeli more.
Drvo od kojeg gorka voda postaje slatka? Postoji. I to je isto tako prirodna pojava a ne neka božija čarolija. Pošto i dan danas postoji u okolici Mare gorki vodeni izvor, Britanci su izvršili njegovo ispitivanje i ustvrdili da sadrži određen dio kalcijum-sulfata. Ako se toj vodi doda oksalna kiselina, sulfat se taloži na dnu i voda gubi gorčinu. Beduini slade gorki izvor sa grančicama biljke elvah koja u svojim sokovima sadrži veliku količinu oksalne kiseline.
Profesor Friedrich Bodenheimer, entomolog i zoolog sa Hebrejskog univerziteta u Jeruzalemu je 1927. prilkom obilaska Sinajskog poluotoka, naišao na jednu vrstu metljike koja u proljeće, na mjestu gdje je ubode insekt, luči slatku tekućinu koja se brzo stvrdnjava na zraku u bijele kuglice nalik na tuču. Lokalni beduini su veliki ljubitelji ove poslastice i s dolaskom proljeća redovito idu u stepu da sakupljaju ove bijele kuglice kao što mi beremo jagode. Jedna osoba može da sakupi i do kilogram i pol dnevno, a zanimljivo je da i dan danas ulični prodavači prodaju ovu slatku smolu pod nazivom man.
Ovu slikovitu vještinu dobijanja vode iz kamena zna i dan danas svaki beduin, a i u prošlosti su stanovnici pustinja znali za ovo. Radi se zapravo o tome da se i pored dugotrajne suše u podnožju brda, pod krhkim slojem pjeska i vapnenca, obično skuplja kišnica. Dovoljno je razbiti tu površinsku koru da se dođe do vode. Ovdje nema ničeg čudesnog i to nije božje djelo, nego prirodno.
