Laž o Isusovom hapšenju i osudi:
Ev. Po Mateju, 26-27:
57 Oni, koji uhvatiše Isusa, odvedoše ga k velikomu svećeniku Kaifi, kod kojega su se bili skupili književnici i starješine. 1 Kad je osvanuo dan, zaključiše svi glavari svećenički i starješine narodne da ubiju Isusa.2 Odvedoše ga svezana i predadoše ga upravitelju Pilatu. 11 Isus bi predveden upravitelju. Upravitelj ga zapita: „Jesi li ti kralj židovski?" Isus odgovori: „Ti kažeš." 22 Pilat im reče: „Što ću tada činiti s Isusom, koji se zove Krist?" : Svi povikaše: „Neka se razapne!"
Ev. Po Marku, 15:
1 Odmah u rano jutro održaše vijećanje glavari svećenički sa starješinama i književnicima, cijelo visoko vijeće. Oni dadoše Isusa svezana odvesti i predati Pilatu. 3 I iznesoše glavari svećenički mnoge tužbe protiv njega. 9 Pilat ih upita: „Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" 10 On je bio dobro zapazio, da su ga glavari svećenički bili predali iz zavisti.11 Ali glavari svećenički podgovoriše narod, da im radije pusti Barabu.12 Pilat im reče: „A što da činim s ovim, što ga zovete kraljem židovskim?" 13 Oni povikaše: „Razapni ga!"
Ev. Po Luki, 22-23:
52 A glavarima svećeničkim, nadstojnicima hramske straže i Starješinama, što su bili došli na njega, reče Isus: „Kao na razbojnika izađoste s mačevima i toljagama." 1 Tada se diže sva skupština i dade ga odvesti k Pilatu. 2 Ondje ga počeše tužiti: „Nađosmo, da ovaj buni narod naš, da zabranjuje plaćati porez caru, i izdaje se za Krista kralja". 4 Pilat izjavi glavarima svećeničkim i narodu: „Ja ne nalazim nikakve krivnje na ovome čovjeku". 20 A Pilat im opet progovori, je je htio pustiti Isusa.21 Ali su oni vikali: „Raspni ga, raspni!"
Ev. Po Ivanu, 18-19:
12 A četa, zapovjednik i sluge židovske uhvatiše Isusa i svezaše ga;13 I odvedoše ga najprije k Ani, jer je bio tast Kaifi, koji je bio veliki svećenik one godine. 28 Od Kaife povedoše Isusa u sudnicu. A bilo je jutro; i oni ne uđoše u sudnicu, da se ne bi onečistili, nego da bi mogli jesti Pashalnu večeru. 29 Tako Pilat izađe k njima i reče: „Koju tužbu iznosite na ovoga čovjeka!" 30 Odgovoriše mu: „Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga bili predali tebi". 38 Reče mu Pilat: „Što je istina?" I kad to reče, izađe opet Židovima i reče im: „Ja nikakve krivnje ne nalazim na njemu". 15 A oni su vikali: „Uzmi, uzmi, raspni ga!" Pilat im reče: „Zar kralja vašega da raspnem?" Odgovoriše glavari svećenički: „Nemamo kralja osim cara".
ISTINA O ISUSOVOM HAPŠENJU I OSUDI:
Prema evanđelistima, samo Jevreji reagiraju na Isusovo ponašanje i upravo su oni ti koji su naredili svojoj hramskoj straži da ga uhvati. Jedino je Ivan ubacio Rimske vojnike u priču kako bi dobila na vjerodostojnosti, ali upravo na taj način skreće pažnju na izmišljotine. Kada se razmisli o razlikama u kratkoj ali doktrinalnoj priči, začuđava sloboda koju sebi dopuštaju evanđelisti u tim pričama koja je prema crkvenom ubjeđenju istinita, dakle nenarušiva. Ako je neki zapis istinit onda on mora biti uvjek isti, od riječi do riječi, međutim svaki evanđelista manipulira pričom na svoj način, zavisno od toga kako mu je nametala mašta ili ideja koju je propagirao.
Prvo Jevreji odvode Isusa pred svoj sud gdje ga uopće ne optužuju kako se usuđuje nazvati jevrejskim kraljem, nego zbog toga jer se otvoreno nazivao sinom čovječijim koji će sjesti zdesna bogu. Izlazi na vidjelo da je ovo vjerski, a ne politički proces. Jasno je vidljiva evanđelička propaganda nove vjere – zagovornici kršćanstva svaljuju krivicu na postojeće svećeničke strukture i religiju koja im je neprijatelj.
Nakon ovog odvode Isusa pred Pilatov sud optužujući ga da buni narod i da se naziva jevrejskim kraljem (što je već politička pobuna). Pilat na svaki način pokušava da ga spasi. Ovdje je potpuno jasno da priče evanđelista nemaju nikakve veze sa povješću. Njihova verzija Pilata je potpuno suprotna njegovom karakteru o kojem pišu pravovaljani povjesničari onoga vremena.
Jevreji su imali pravo donositi vjerske presude, ali su za smrtnu osudu morali imati odobrenje Rimskog prokuratora. Iz ovog razloga su se okrenuli prema Pilatu, međutim ovdje postoji još jedan apsurd u priči evanđelista. Oni umjesto da traže od Pilata samo potvrdu za svoju presudu, oni optužuju Isusa za politički zločin time što traže novi proces od Rimskog namjesnika. Pilat je pripadao ljudima koji nisu imali nikakvih kočnica u suđenju za političke prestupe, ipak evanđelisti predstavljaju Pilata kao uviđajnog, smirenog i gotovo humanog sudiju koji pokušava Isusa spasiti od Jevrejske odmazde. Besmislenost ovog pripovjedanja prosto upada u oči. Isusa optužuju za djela koja prema Rimskom pravu spadaju u najteže zločine uvrede veličanstva, a rimski ga prokurator ne provodeći nikakvu istragu, proglašava odmah nevinim. Tako nešto ne bi učinio niti jedan najmilosrdniji rimski predstavnik vlasti, a kamoli Pilat. Čak i kada bi ga Pilat sa stanovišta Rimskog prava proglasio krivim, predao bi ga, prema tadašnjoj proceduri Jevrejima, koji bi tada primjenili kaznu smrti na svoj uobičajen način, a to je kamenovanjem, spaljivanjem, vješanjem ili odsjecanjem glave mačem. Prema evanđelistima, Pilat podlježe pritisku gomile i osuđuje Isusa na tipičnu Rimsku kaznu razapinjanja.
O lažima iz evanđelja svjedoče i ove činjenice: u Palestini nikada nije postojala privilegija da narod traži zamjenu jednog krivca za drugog, a evanđelisti opisuju zamjenu Isusa sa Barabom. Matej opisuje čin pranja ruku nakon proglašavanja smrtne kazne, međutim ovaj običaj nikada nisu imali Rimljani, nego Jevreji („On dade sebi dodati vode i opra ruke svoje pred narodom govoreći: Ja sam nedužan u krvi ovoga pravednika. Vi ćete vidjeti!").
