ISTINA UMJESTO LAŽI

Ako ste jednom umrli – zauvijek ste umrli. Vraćanje u život nakon što ste umrli predstavljalo bi povrijedu osnovnih zakona prirode. Pojam „čudo" označava nešto nevjerovatno i nemoguće, a prihvatiti čudo znači odbaciti dokaze istine. Svijet oko nas nije vođen nekim hirom, nekom osobitom providnošću ili planom, nego zakonima prirode. ZAKONI PRIRODE SU NEPROMJENJIVI. Kao takvi, oni ne mogu biti obustavljeni, jer ukoliko bi bili obustavljeni, čak i od boga, onda ne bi bili nepromjenjivi. Najmanja obustava ovih zakona bio bi dokaz njihove promjenjivosti. Takva pojava da neka mrtva osoba može ponovo oživjeti bi zahtjevalo obustavljanje zakona prirode. Budući da je ovo obustavljanje prirodnih zakona nemoguće, znači da su i čuda nemoguća. Sukladno tome, ukoliko se čuda nisu izvršila, onda je postojanje nekog nadprirodnog i čudotvornog bića nemoguće. Postoji samo jedan način da se objasni bilo što, i taj način se bazira na prirodnim uzrocima. Jednom kada objasnite čudo, ono prestaje biti čudo. Čuda moraju biti uklonjena iz domene činjenica i biti predana u domenu fikcije, mašte. Isus Krist je nemoguć i nikada nije postojao osim u ljudskoj mašti.

Ljudima antičkog svijeta pojam da netko može preživjeti vlastitu smrt nije bio nemoguć. Misao da čovjek nakon svoje smrti može ponovo oživjeti za njih nije bila šokantna, uostalom o ovome svjedoče i oruđa, kućni predmeti i hrana pronađena u grobovima, a i primitivni narodi paleolitika su vjerovali u besmrtnost čovjeka. Egipćani su zamišljali da se mrtvi, nakon što prođe Ozirisov sud o njihovim dobrim i zlim djelima u životu, vraćaju u svoje tjelesne ostatke koje su očuvani balzamiranjem u grobnicama upravo u tu svrhu. Jevreji su ovo vjerovanje preuzeli iz susjednih religija. Besmrtnost je njegovala i religija Zaratustre, a posebno kult perzijskog boga Mitre. Mitraizam je naglasak svoje vjere stavljao na obećanje uskrsnuća mrtvih. Katoličanstvo je upravo period od tri dana za uskrsnuće nakon smrti, preuzelo iz Mitraizma u kojem stoji da se Sunce ponovo rađa tri dana nakon solsticija.

Danas u Jeruzalemu postoji crkva za koju vjernici misle da je prvobitno sagradio Konstantin Veliki i za koju misle da sadrži dio kamene uzvisine Golgote s Isusovim grobom. Ona je danas turistička atrakcija i mjesto hodočašća sa jamom u podu za koju misle da je Isusov grob. Rimljani su razorili i sravnili sa zemljom Jeruzalem 70-te godine n.e.; nitko tko bi mogao svjedočiti o lokaciji Isusovog groba nije tu ostao. Bibličari smatraju da je lokacija ove crkve nekada bila tradicionalno poznato mjesto raznih svetišta, tu je nekada postojao hram posvećen Afroditi, a u IV st.pr.n.e. bio je ovdje hram Adonisa, tako da je Konstantin (ako je to učinio) najvjerojatnije adaptirao postojeći hram. Zašto velim „ako je to učinio"? Iz jednostavnog razloga što je znanstveno utvrđeno kako Konstantin Veliki nikada nije prihvatio kršćansku vjeru i odobrio je kao jedinu vjeru svih ljudi Rimskog carstva. Dokument poznat pod nazivom Konstantinova darovnica je falsificirani dokument iz VIII stoljeća a koji je posebno bio korišten u XIII stoljeću kako bi potkrijepio Papinske izjave o političkoj supremaciji crkve, i kako bi se crkva domogla imovine. Ova darovnica govori o Konstantinovom poklanjanju prava na Rim i zapadno Rimsko carstvo Papi i kršćanskoj vjeri u IV stoljeću, i jedan je od brojnih falsifikata katoličke crkve. Nema nikakvih dokaza, a niti smisla, zašto bi neki car koji ne vjeruje u kršćanstvo podizao kršćansku crkvu!