Laž o deset zapovijedi:
Izlazak, glava 19-20:
3 I kad Mojsije uzađe k Bogu, povika mu Gospod s gore: „Ovo kaži kući Jakovljevoj i objavi sinovima Izraelovim:4 Vidjeli ste, kako sam postupao s Egipćanima, kako sam vas nosio na krilima orlovim i doveo vas ovamo k sebi. 5 Ako sada budete vjerno slušali riječ moju i držali zavjet moj, bit ćete moja svojina osobita između svih naroda, jer moja je sva zemlja,6 I bit ćete mi kraljevstvo svećeničko i narod svet. To su riječi, što ih imaš reći sinovima Izraelovim". 1 Onda Bog izgovori sve ovo, govoreći: 2 „Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
3 Neimaj drugih bogova uz mene!
4 Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga, što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom! 5 Ne padaj ničice pred njima i ne klanjaj se njima, jer ja Gospod, Bog tvoj, jesam Bog ljubomoran, koji kazni zlodjela otaca na djeci, do trećeg i četvrtog koljena, onih koji me mrze, 6 A milosrđe iskazuje tisućama, koji me ljube i drže zapovijedi moje.7 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svojega, jer Gospod neće pustiti bez kazne onoga, koji uzima ime njegovo uzalud.8 Sjeti se subotnoga dana, drži ga svetim.9 šest dana radi i obavljaj sve poslove svoje.10 Ali sedmi dan jest subota, dan odmora u čast Gospodu, Bogu tvojemu. Tad ne smiješ raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili kći tvoja, ni sluga tvoj ni sluškinja tvoja ni stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata tvojih.11 Jer u šest dana stvori Gospod nebo i zemlju, more i sve, što je u njima, ali sedmi dan otpočinu on. Zato je Gospod blagoslovio i posvetio subotni dan.12 Poštuj oca svojega i mater svoju, da dugo živiš u zemlji; koju će ti dati Gospod, Bog tvoj! 13 Ne ubij! 14 Ne čini preljuba! 15 Ne kradi! 16 Ne svjedoči lažno proti bližnjemu svojemu!
17 Ne poželi kuće bližnjega svojega! Ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegova, sluškinje njegove, vola njegova, magarca njegova, ni igdje išta, što pripada bližnjemu tvojemu"!
ISTINA O DESET ZAPOVIJEDI:
Ovo su takozvanih deset zapovijedi. Usput trebate znati i to da su u bibliji zapisane najmanje četri varijante ovih zapovijedi. Iz ovoga je jednostavno vidljivo da ih nije izmislio bog, jer bi u tom slučaju postojala samo jedna vrsta ovih zapovjedi, a ne četri različite. Ovo je značenje tih zapovijedi:
1 Neimaj drugih bogova uz mene! Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga, što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom! Ne padaj ničice pred njima i ne klanjaj se njima, jer ja Gospod, Bog tvoj, jesam Bog ljubomoran, koji kazni zlodjela otaca na djeci, do trećeg i četvrtog koljena, onih koji me mrze. Ovo je prva zapovijed i sastoji se od dva dijela. U prvom bog zabranjuje da se poštuju drugi bogovi. Što to znači? Kako može zabranjivati da se poštuju drugi bogovi? Zar ih ima više? U drugom djelu zabranjuje da se izrađuju njegovi likovi, bilo naslikani ili napravljeni u bilo kojem drugom materijalu. Ovaj dio su katolički svećenici prikladno izbrisali jer ga i oni sami krše tako što izrađuju slike i skulpture koje prodaju za novac. Dalje taj tzv. dragi bog prijeti da će pobiti sve one koji ga ne poštuju, sve do četvrte generacije djece. Ovaj brutalni i ljubomorni silnik postavlja uslove za ljubav – ukoliko me ne voliš pripremi se na krvavu odmazdu. Čak i mala djeca znaju da je ljubav bezuslovna.
2 Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svojega, jer Gospod neće pustiti bez kazne onoga, koji uzima ime njegovo uzalud. Druga zapovijed govori da se božje ime ne upotrebljava uzalud,... usprkos tome mnogi koji sebe nazivaju vjernicima nosili su naljepnice Isusa ili bogorodice na kundacima svojih mitraljeza, molili za pobjedu i spremno ubijali nevine ljude u ratu.
3 Sjeti se subotnoga dana, drži ga svetim. Šest dana radi i obavljaj sve poslove svoje. Ali sedmi dan jest subota, dan odmora u čast Gospodu, Bogu tvojemu.Treća zapovijed govori o poštivanju sabata tj. dana kada se bog prema biblijskoj priči postanka odmarao. Zašto je odmaranje toliko važno da je moralo postati zapovijed? Odmor je stanje mira između prirode i čovjeka. Ovime se htjelo osigurati da se barem na jedan dan čovjek ne upliće u prirodne procese u svijetu oko sebe. Osim toga, ovom zapovjedi su se izdali oni koji su je pisali, jer su sve one procese za koje su rekli da ih je napravio bog, proglasili remećenjem prirode i prirodnih procesa, odnosno javno priznaju da je djelovanje boga i čin vjere u njega neprirodno stanje čovjeka. Drugim rječima umjetno stanje i nametnuto silom.
4 Poštuj oca svojega i mater svoju, da dugo živiš u zemlji; koju će ti dati Gospod, Bog tvoj! Ova četvrta zapovijed govori o poštivanju svojih roditelja i poslušnosti prema njima pa čak i kada su u krivu i ako ti štete, jer je to u davnim vremenima značilo da ćeš time zaslužiti nasljedstvo od njih.
5 Ne ubij! Kakvog smisla ima ova peta zapovijed? Kaže da je zabranjeno ubijati, ali tko pri zdravoj pameti želi uopće ubijati? Ova zapovijed je potrebna samo zlim ljudima, dobri ljudi nemaju razloga da ubijaju ikoga. Ipak sam bog gazi svoj zakon i ubija sve one Izraelce koji nisu htjeli da slijede Mojsija (Brojevi, glava16: 21 „Odvojite se od te zajednice. Uništit ću ih u jedan čas".), a nešto kasnije Mojsijeva vojska, koju je u međuvremenu stvorio, okrutno je poubijala sve Midijance.
6 Ne čini preljuba! Šesta zapovijed govori da se ne čini preljub. Nije posve jasno zašto bi se ova zabrana svrstavala ravnopravno sa zabranom ubojstva.
7 Ne kradi! Ovdje također nije jasno čemu služi ova zapovijed, jer svakako ne postoji niti jedno društvo, niti je ikada postojalo a koje je imalo zapovjed da je dobro krasti ili da treba krasti.
8 Ne svjedoči lažno proti bližnjemu svojemu! Ova kaže da se ne smije krivo svjedočiti protiv bližnjeg.
9 Ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegova, sluškinje njegove, vola njegova, magarca njegova, ni igdje išta, što pripada bližnjemu tvojemu!
10 Ne poželi kuće bližnjega svojega!
Deveta zapovijed govori da se ne smije poželjeti ženu svoga susjeda, a ova je zapovijed izrečena zajedno sa desetom zabranom koja govori o tome da se ne smiju poželjeti susjedove sluge, njegovi volovi, niti bilo koje njegovo vlasništvo. Žena je vlasništvo? Vjernici ženu smatraju vlasništvo muškarca kao što je to njegov magarac, vol ili služinčad. Ove dvije posljednje zapovijedi su jedine koje zabranjuju misliti, željeti.
Ono što je zajedničko svim ovim pravilima jeste to da su sastavljeni kao zabrane, i takve su osobine da ih je zapravo lako prekršiti. Nije li to i cilj? Važna je kazna, to je ono što se želi, što se jedva čeka. Kazne za počinjeni prekršaj su s vremenom postale vrlo maštovite, pogotovo u Srednjem vijeku i pružale su mehanizam pomoću kojeg su se svećenici domogli vlasništva kažnjene osobe. Kazna unaprijed predpostavlja prekršaj, jer su zabrane postavljene tako da ih je zapravo lako prekršiti. Na primjer nakon što je jedan gladni siromah išao na sabat brati manu, bio je mahnito i monstruozno kažnjen od strane Izraelaca da se čovjeku povraća. U bibliji je vrlo maštovito dana lista najužasnijih kazni, odmah nakon izricanja ovih zapovijedi. Svatko se u to može uvjeriti. Gotovo čitav Stari zavijet je pisan na način da se izmjenjuju jezive prijetnje boga i užasavajuće kazne koje slijede ako se ne poštuju ove prijetnje. Vjernici tvrde kako je njihov nevidljivi prijatelj kojeg zovu bog, dobar, blagonaklon i human, no sam tekst na kojemu temelje ovo vjerovanje proturiječi tome. Stari zavjet jasno opisuje to biće kao mušićavog, ljubomornog silnika opsjednutog ratovima i ženskom tjelesnošću. Naprosto je jezovito to da vjernici temelje svoj život na ovim zapovijedima, i na ovakvom užasavajućem uzoru kakav je bog, a što je još gore, pokušavaju nametnuti isto zločesto čudovište svima nama ostalima.
