Laž o općem potopu:
Postanak, glava 6:
6 Pokaja se Gospod, da je bio načinio ljude na zemlji, i bio je duboko ožalošćen. 7 I reče Gospod: „I zbrisat ću s lica zemlje, čovjeka i zvijeri, gmizavce i ptice u zraku, jer se kajem, što sam ih načinio.“ 8 Samo Noa nađe milost u očima Gospodnjim. Bog je rekao Noi: 14 Napravi sebi (plovni) kovčeg od drveta gofera; načini pregratke u kovčegu i zasmoli ga iznutra i izvana smolom! 18 S tobom ipak hoću sklopiti zavjet; u kovčeg ući ćeš ti i s tobom sinovi tvoji, žena tvoja i žene sinova tvojih. 19 Od svih živih bića uzet ćeš u kovčeg po dvoje, da ih sa sobom uzdržiš na životu; po jedno muško i jedno žensko neka bude!
Postanak, glava 7:
2 Od svih životinja čistih uzmi k sebi po sedmero, muško i žensko, a od životinja nečistih po dvoje, muško i žensko. 3 I od ptica nebeskih po sedmero, muško i žensko, da se kasnije mognu rasploditi na zemlji!
Postanak, glava 8:
6 Kad prođe četrdeset dana, otvori Noa prozor kovčega, što ga je bio načinio, 7 I ispusti gavrana, koji je lijetao tamo i ovamo, dok ne presahnu voda na zemlji. 8 Tada ispusti golubicu, da vidi, je li voda otekla sa zemlje. 16 „Izađi iz kovčega ti i s tobom žena tvoja, sinovi tvoji i žene sinova tvojih! 17 Sa sobom uzmi sve razne vrste životinja, što su s tobom: ptice, stoku i sve, što gmiže po zemlji, da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji!“
Postanak, glava 9:
9 „Evo, sklapam sad zavjet s vama i s vašim potomcima, što će biti nakon vas, 10 I sa svima živim bićima, što su s vama, s pticama, sa stokom i sa svima zvijerima, što su s vama, sa svima životinjama zemaljskim, što izađoše iz (plovnog) kovčega. 13 Dugu svoju stavljam u oblake, koja će biti za znak zavjeta između mene i zemlje!“
Nedosljednosti biblije:
U Post., 6:19, piše da će Noa sa svojom obitelji u plovilo staviti i po dvoje od svih životinja na svijetu, međutim malo dalje, piše kako treba da uzme od čistih životinja po 7 komada, a od nečistih po 2 komada, te od ptica također po 7 komada (7:2-3).
U bibliji piše da je poplava poharala čitav planet, i uništila sav život, biljni i životinjski, osim onoga u golemom čamcu (arci). Kako to da su životinje imale što pasti nakon što su sišle sa čamca koji se nasukao na brdu u Mezopotamiji? Okolna zemlja je bila natopljena solju koja je uništila svo raslinje. Što se desilo sa ribama? Naučno je poznato da su ribe vrlo osjetljive na razinu soli i pH vrijednost u vodi. Slatkovodne ribe ne mogu živjeti u morskoj i obratno. Kako su morske ribe došle do mora a slatkovodne do rijeka nakon potopa? Ako su se prema bibliji nakon potopa razmnožile sve vrste životinja koje danas poznajemo, kako to da postoje pande ili koale? Pande jedu samo bambus a on se nalazi jedino u Jugoistočnoj Aziji i Australiji. Kako su pande mogle doći do Kine ako nisu imale što da jedu na putu? Koala živi u Australiji i hrani se isključivo eukaliptusom, kako je ona mogla nakon potopa doći u Australiju kada eukaliptus oduvjek raste jedino u Australiji i Tasmaniji?
ISTINA O OPĆEM POTOPU:
George Smith, redar Britanskog Muzeja u Londonu je otkrio prvi spjev koji govori o doživljajima Sumerskog junaka Gilgameša. U ovom dugačkom spjevu nalazi se i bajka o Utnapištimu koja glasi ovako: bogovi su bili mnogo ljuti na čovječanstvo jer su dizali golemu buku od koje ovi nisu mogli spavati, pa su onda odlučili da pošalju na njih veliku poplavu koja će sve uništiti, a oni će napokon moći mirno spavati. Ipak, bog vode Ea je upozorio Utnapištima i rekao mu da sruši svoju kuću i da od njene građe sagradi brod. Naložio mu je da u taj brod stavi sjeme svih živih stvorova. Kiša je padala 6 dana i 6 noći, i uništila je sav život na zemlji osim onog u brodu. Sedmog dana kiša je prestala a Utnapištim je pustio goluba da odleti i provjeri ima li negdje kopna, golub se vratio jer nije našao kopno, pustio je lastavicu, pa se i ona vratila, a onda je pustio gavrana, međutim on se nije vratio što je značilo da je našao kopno. Brod se zaustavio na vrhu planine, a bog Ištar je stvorio dugu kao znak obećanja bogova da više nikada neće slati poplavu na ljude.
Biblijska priča je prerada ovog spjeva u monoteizam, te je mnogo surovija u odnosu na Sumersku. U Sumerskoj su se bogovi naljutili jer nisu mogli spavati, no u biblijskoj preradi bog se naljutio jer su ljudi bili zli. U kom smislu zli, to se ne objašnjava. Bibličari smatraju vrlo vjerojatnim da je ime Noa kratica od (Uta)-na'ish(tim) koja se izgovarala kao Noa u Palestini u vrlo rano doba.
Britanski arheolog Leonard Woolley, pronalazač grada Ur, je pored Sumerske prestolnice na dubini nešto većoj od 14m našao slojeve rječnog mulja debljine 3m, ali bez ostataka ljudskog obitavanja. Kako je ovaj sloj bio još uvijek iznad okolnog terena, odlučio je da kopa dublje i pronašao je ostatke naselja koji su bili mnogo, mnogo stariji i drugačiji od onih iznad mulja. Ovakav raspored slojeva se može objasniti samo ovako: neka poplava strašnih razmjera uništila je nama nepoznatu ljudsku naseobinu, a nakon povlačenja vode ondje su se nastanili drugi ljudi. To su bili Sumerani, stvaraoci najstarije poznate civilizacije svijeta.
Da bi se na tom mjestu nagomilalo 3m debeo mulj i blato, voda je ondje morala da stoji vrlo dug vremenski period na visini oko 8m. Izračunato je da je voda takvog nivoa poplavljivala čitavu Mezopotamiju, u 2900 godini pr.n.e., u doba tada čitavog svijeta poznatog ljudima. Dakle radilo se o poplavi lokalnog karaktera, a ne o onakvoj koja bi mogla potopiti čitavu Zemaljsku kuglu. Sumerani nisu znali da se svijet prostire daleko iza Mezopotamije, jer nitko od njih još nije toliko daleko putovao, a ova klimatska katastrofa je ostala još dugo u pamćenju naroda, te je tako s vremenom pretočena u legendu.
Zašto su Jevreji koji su kopirali ovu legendu smatrali da moraju da je pokažu kao kaznu za zle ljude i da pokažu na koji način je došlo do sklapanja sporazuma između ljudi i boga? U religioznom razvoju Judaizma, ideja saveza predstavlja jedan od najznačajnijih stupnjeva. Prema ovome bog prestaje da bude apsolutni gospodar i postaje partner u ugovoru s ljudima, ugovoru koji kaže da će bog apsolutno poštovati život ljudi, životinja i svog ostalog života. Idejom saveza u Judaizmu raskida se sa pojmom boga kao apsoluta koja je do tada postojala i uvodi ideju boga sa ljudskim vrlinama kao što je kajanje („...reče u sebi: „Nikada više neću prokleti zemlje zbog ljudi; i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, neću ipak više uništiti sva živa bića, kao što učinih.“). Jevrejskoj vjeri je ovaj Sumerski mit poslužio kako bi prikazali napuštanje starog vjerovanja (utjelovljenog kao zli ljudi) i uspostavljanje nekih novih pravila.
