Laž o Babilonskoj kuli:
Postanak, glava 11:
1 Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor. 4 Potom rekoše: „Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!“ 6 I reče Gospod: „Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Otada neće im smetati ništa da ne urade, što naume. 7 Hajde da siđemo i da im pometemo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore!“ 8 I rasprši ih Gospod odanle po svoj zemlji, i tako moradoše odustati od zidanja grada. 9 Zato se prozva Babel; jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odanle ih rasprši Gospod po svoj zemlji.
Zašto je bilo potrebno Babiloncima izmješati jezike, kakvog to smisla ima?
ISTINA O BABILONSKOJ KULI:
Francuski naučnik André Parrot je posvetio ovoj kuli čitavu knjigu. Između ostalog dokazuje da je vrsta Babilonske piramide bila uzor za priču o biblijskoj Babilonskoj kuli. Posvuda u Mezopotamiji su postojale stepenaste piramide koje su se zvale zigurati, a najčuvenija od njih se nalazila u Babilonu. Arheolozi su otkopali njene temelje i donje djelove zidina, a bila je opisana i na glinenim pločicama pisanim klinastim pismom. Imala je sedam katova i bila je visoka 90 metara. Ponovno se u ovoj blijskoj priči vidi da je kopirana iz Sumerske zato jer u tekstu bog govori kao da ih je više: „Hajde da siđemo...“.
Na Babilonskom jeziku njihov grad Babilon se zapravo zove Bab-ili, što znači „vrata bogova“, međutim na Hebrejskom (jeziku na kojem je prekopirana ova priča u bibliju), riječ koja slično zvuči jeste Balal, a označava postupak mješanja. Jevreji su gradnju Babilonske kule željeli da prikažu kao nešto griješno jer su u njenoj gradnji sudjelovali i oni, ali kao robovi.
Babilonski kraljevi su izgradili ovu kulu radom robova i ratnih zarobljenika koje su doveli sa raznih strana. U VII stoljeći pr.n.e. babilonski kralj Nabopolasar je restaurirao drevnu kulu (zigurat), te je između ostalog dao da se uklesa ova rečenica: „Ljude mnogih naroda primorah da rade na obnavljanju kule.“, bez sumnje na taj su robovski rad bili primorani i Jevreji. Sjećanje na ovo ropstvo Jevreji su onda opisali u priči o Babilonskoj kuli, dodavši simboliku grijeha. U njihovoj priči bog je taj koji kažnjava Babilonce zbog toga što su gradili grad (čiji je simbol bio zigurat) uz pomoć Jevrejskih robova. Činjenica je ta da je Babilon bio veliki i napredan grad u kojem je živjelo mnogo ljudi različitog govora, on je bio simbol jedinstva i napretka.
Budući da su Jevreji iselili iz Babilona zbog potrage za boljim životom, Babilonci su nekako morali „platiti“ za svoje surovo ponašanje prema njima, pa su tako izmislili mit o božijoj kazni koja je pomješala jezike što je imalo za posljedicu zaustavljanje gradnje grada, a oni su dobili priliku da se rasprše, tj. odsele.
