Laž o žrtvovanju Izaka:
Postanak, glava 21:
5 Abrahamu je bilo sto godina, kad mu se rodio sin Izak. 6 Tada reče Sara: „Smijeh mi Bog pripravi, i svaki, koji čuje o tom, smijat će se zbog mene.". (Riječ Izak na hebrejskom znači „on se smije")
Postanak, glava 22:
1 Poslije ovih događaja stavi Bog Abrahama na kušnju i reče mu: „Abrahame!“ On odgovori: „Evo me!" 2 On reče: „Uzmi Izaka, sina tvojega, jedinca svojega, kojega ljubiš, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi sa žrtvu paljenicu na jednom od brda, za kojega ću ti reći!" 9 Kad dođoše na mjesto, što mu ga je bio Bog pokazao, načini Abraham ondje žrtvenik i naslaga drva na njega. Sveza sina svojega Izaka i metnu ga na žrtvenik, na drva odozgor. 10 Nato Abraham pruži ruku svoju i prihvati za nož, da zakolje sina svojega.
12 Anđeo reče: „Ne stavljaj ruku na dječaka i ne učini mu ništa, jer sad znam, da se Boga bojiš i da mi nijesi uskratio jedinoga sina svojega.".
Ozbiljan problem nasilja i nepravde koje se potiču u bibliji je taj što učenje i primjeri božjih moralnih pravdi prečesto nadahnjuju okrutne postupke njegovih sljedbenika. Engleski filozof, bivši svećenik i slobodouman mislilac Joseph McCabe je opisao u svojoj knjizi „Povijest mučenja" proces razmišljanja religioznih ljudi. Izvještava da je kod kršćana tokom Srednjeg vijeka bilo više mučenja i okrutnosti nego u bilo kojem društvu u povijesti čovječanstva. Ovi primjeri nepravednih radnji potpomognuti biblijskim učenjem su: Inkvizicija, Križari, spaljivanje „vještica", religiozni ratovi, progoni Židova, progoni homoseksualaca, energična preobraćenja poganih, ropstvo, premlaćivanje djece, brutalni tretmani umno oboljelih, suzbijanje djelovanja znanstvenika, bičevanja, sakaćenja, žestoka smaknuća osuđenih za zločin. Ove su radnje bile normalna sastavnica kršćanskog života stoljećima, a mnoge su i dan danas aktivne. Filozof i politički aktivist Thomas Paine je potpuno opravdano rekao o bibliji: „To je povijest nastranosti koja je služila da korumpira i podivljači čovječanstvo, i s moje strane, iskreno je prezirem kao što prezirem sve što je okrutno".
ISTINA O ŽRTVOVANJU IZAKA:
Ova priča predstavlja odraz barbarskih kultnih običaja. U Mezopotamiji, Siriji, pa i Kanaanu postojao je vrlo stari ritual žrtvovanja prvorođene djece bogovima. U gradu Gezeru, jednom od najcjenjenijih središta Kanaanskog kulta, arheolozi su u jednoj pećini i okolici pronašli urne sa kosturima djece starih osam dana. Djeca su se žrtvovala prilikom podizanja hramova i javnih zgrada, a njihovi ostatci se često nalaze zazidani u temeljima kuća. Pod gradskim zidinama grada Megidona nađeni su zacementirani ostatci petnaestogodišnje djevojčice. Priča o žrtvovanju Izaka vuče korjene iz plemenskih kultova i prekopirana je u bibliju uz dodatak pouke, tj. bezuslovno pokoravanje bogu.
Ipak zdravorazumski čovijek ne može a da se ne zapita kako bi se djete moglo ikada oporaviti od ovakve psihološke traume kada te vlastiti otac želi zaklati. Žrtvovanje Izaka je primjer gdje bog iskušava Abrahamovu vjeru u njega. Ova alegorija je bila posve nepotrebna, jer se ni u kom slučaju ne može uzeti kao nešto hvalevrijedno ili kao moralna poruka. Kakva se moralna poruka može iščitati iz ove priče?
Ali može se iščitati stravična prijetnja svim vjernicima koja kaže, ako me ne poštuješ zaklati ću ti svo potomstvo.
U knjizi sudaca, u 11. poglavlju, vojskovođa Jeftah ulazi u pogodbu s bogom da će on, ako mu bog podari pobjedu nad Amonima, bez iznimke žrtvovati u vatri onog tko god se pojavi na pragu njegove kuće da ga dočeka.
30 A Jeftaha učini Gospodu ovaj zavjet: „Ako snove Amonove predaš posve u moje ruke, 31 Onda ima onaj, koji mi iz vrata kuće moje dođe u susret, ako se vratim kući pobjedonosan od sinova Amonovih, pripasti Gospodu, i ja ću ga prinijeti za žrtvu paljenicu." 34 A kad se vraćao Jeftaha kući svojoj u Mispu, izađe mu u susret kći njegova s bubnjevima i sviralama. Ona mu je bila jedino dijete; osim nje nije imao ni sina ni kćeri. 39 ...vrati se k ocu svojemu, i on izvrši na njoj zavjet svoj, što ga je bio učinio.
Jeftahova kći je izašla da dočeka pobjedonosnog oca, ali bog se nije protivio njenoj žrtvi kao što se usprotivio Izakovoj, nije našao prigodnim da intervenira i spriječi ovo ubitstvo. Očito je božja moralnost licemjerna.
