Laž o postanku svijeta:
Postanak, glava1:
Prvog dana bog je stvorio nebo, zemlju i svjetlost.
5 Svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć, postade večer, i postade jutro - prvi dan.
Drugog dana je podjelio vode.
7 Tako stvori Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. 8 Svod nazva Bog nebo. I postade večer, i postade jutro - drugi dan.
Treći dan je stvorio kopno i biljke.
12 Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, što nosi sjeme, i drveće, što rodi svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro. 13 I postade večer, i postade jutro - treći dan.
Četvrti dan je stvorio Sunce, Mjesec i zvijezde.
16 Bog stvori dva velika svjetlila nebeska, veće, da vlada danom, i manje, da vlada noću, uz to još zvijezde. 18 Da vladaju danom i noću, te rastavljaju svjetlost od tame. 19 I postade večer, i postade jutro - četvrti dan.
Peti dan je stvorio ribe, vodozemce i ptice.
21 Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića, što se miču, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. 23 I postade večer, i postade jutro - peti dan.
Šesti dan je stvorio gmazove i sisavce.
25 Tako stvori Bog zvijeri zemaljske po vrsti njihovoj, stoku po vrsti njezinoj i sve, što gmiže na zemlji, po vrsti njihovoj. 27 Tako stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih. 31 Kad vidje Bog sve, što je bio učinio, nađe to za veoma dobro. I postade večer, i postade jutro - šesti dan.
Postanak, glava2:
Sedmi dan se odmarao.
2 Sedmi dan bio je dovršio Bog djelo svoje, što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio.5 Nije još bilo na zemlji nikakva grmlja poljskoga, i na poljima nije još raslo nikakvo bilje, jer Gospod Bog nije još pustio dažda na zemlju i nije još bilo ljudi, da obrađuju zemlju.7Tada načini Gospod Bog čovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće. 18 Tada reče Gospod Bog: „Nije dobro čovjeku, da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu, koja mu pristaje.“ 20 Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica, koja bi mu pristajala.21 Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom.22 Gospod Bog načini ženu od rebra, što ga je bio uzeo čovjeku, i dovede je k čovjeku.
Nedosljednosti biblije:
U Postanku (1:3), piše da je bog stvorio svjetlost prvog dana, ali u istom ovom poglavlju piše da je tek četvrtog dana stvorio Sunce, Mjesec i zvijezde (1:14-19). Kako su se onda od prvog do četvrtog dana mogli izmjenjivati večer i jutro ako sve do tada nije postojalo Mjeseca, Zvijezda i Sunca?
„Neka budu svjetlila nebeska na svodu...“. Zar ne zna da Mjesec ne svijetli već samo Sunce i zvijezde?!
U Postanku (1:11-13), piše da je bog trećeg dana stvorio biljke koje su rasle (dakle prije Sunca koje je potrebno da bi biljke uopće mogle rasti !). S druge strane, u glavi 2, piše da je stvorio biljke tek nakon sedmog dana (2:5).
U Postanku, petog dana stvara ptice, vodozemce i ribe (1:20-23), šestog dana (1:24-31) gmazove, sisavce i ljude (muškarca i ženu). Njih postavlja da budu nadmoćni nad ostalim životinjama. Kasnije piše da prije sedmog dana nije postojalo životinja već je ljude stvorio nakon sedmog dana (2:3-7), prvo samo muškarca, a ženu je stvorio tek poslije životinja (2:18-22).
Tko je stvorio boga? Kako to da bog nije znao da Mjesec ne stvara svijetlost, a tvrdi se da on sve zna?Kako to da je zaboravio stvoriti biljke pod vodom? Očito da baš i nije tako sveznajuć. Zar sve do četvrtog ili pak do sedmog dana nije znao da mu za rast biljaka treba sunčeva svijetlost? Zašto je ženu stvorio poslije muškarca, i zašto je stvorena od njegovog rebra? Bilo je sasvim dovoljno zemlje da i nju stvori od tog materijala.
ISTINA O POSTANKU SVIJETA:
Cijeli poznati Svemir se pojavio na eksplozivan način prije 13-14 milijardi godina. Kako to znamo? Evo kako: sve zvijezde i planeti u Svemiru se udaljuju jedni od drugih. Mi to ne primjećujemo jer osjećamo jaku privlačnu silu (gravitaciju) među sobom, tako je to sa svim stvarima koji su jako blizu. Kod stvari koje su nam daleko nema ove privlačne sile među nama, pa možemo primjetiti ovo odmicanje. Astronomi su to proučili i izveli pokus tako da ovo odmicanje odvrte unatrag kroz vrijeme. Kao film. Umjesto da se udaljuju, zvijezde su se jureći približavale. Astronomi su tako mogli izračunati prije koliko vremena su sve zvijezde i planeti bili u stanju kada su se počeli udaljavati jedni od drugih. Došli su do otkrića da je to bilo između 13-14 milijardi godina. Ovaj trenutak se zove Veliki prasak. U toj eksploziji su nastale sve stvari koje sačinjavaju Svemir, pa tako i naš planet Zemlju. Nakon ove eksplozije Svemir se počeo vrlo brzo širiti i istodobno hladiti. Nakon 700 000 godina njegova temperatura je iznosila 4000°C, tada su se mogle spojiti elementarne čestice i nastati atomi. Atomi su se sakupljali u svojevrsne grozdove tvoreći sve gušću masu, i tada je nastalo naše Sunce.
Zemlja i Mjesec su nastali prije 4.5 milijardi godina od različitih kemijskih čestica koje su se grupirale, a postupnim hlađenjem čestice su postajale sve stabilnije i čvršće. Zemlja je dobijala koru.
Život na Zemlji se pojavio prije 3.8 – 3.5 milijardi godina na dnu oceana pored hidrotermalnih izvora, a ta prva živa bića bile su bakterije. One su bile jednostavna bića koja su ovako živjela još 2.5 milijardi godina kada su se pojavili prvi složeni organizmi. Pojavile su se nukleinske kiseline od kojih i DNK koja gradi sve živuće organizme na planeti.
Cijanobakterije su koristile svjetlost i toplinu sa Sunca kako bi proizvele energiju za život, otpad tog procesa bio je kisik koji je zapravo otrovan plin, usko vezan sa starenjem i smrću, a pogotovo gorenjem. Ultraljubičasta svjetlost sa Sunca je rastavljala vodu na kisik i vodik, vodik je lakši pa je odlazio u Svemir, a kisik se zadržavao na Zemlji jer ga je privlačila gravitacija. Uskoro je on zajedno sa kisikom koje su proizvodile cijanobakterije formirao atmosferu. Nakon toga su nastale i takve bakterije koje su mogle koristiti kisik kako bi živjele, a od njih su kasnije nastale životinje, dok su od onih bakterija koje su nastavile koristiti zrake sunca kao izvor energije, nastale biljke. Biljke su prije 450 milijuna godina počele nastanjivati Zemlju, a životinje 50 milijuna godina kasnije.
Dakle od trenutka kada je nastao Svemir pa do pojave života na zemlji moralo je proći oko 10 milijardi godina, a to je prilično dugo vremena. Život nije nastao u svega nekoliko dana, i kada bolje promotrite niti jedan složeni oblik u Svemiru, pa tako i Zemlji ne može nastati odjednom. Priroda Svemira to ne dopušta. Iz vrlo jednostavnih stvari nastaju sve složenije i to kroz dugi period vremena. Tako, ljudi su prvo djeca, onda dobivaju puno energije iz hrane pa malo narastu, pa još malo, pa još malo,... i tako sve dok ne postanu veliki i složeniji. Svako stablo je u početku mala zelena grančica, onda uzima energiju, a to su voda u obliku kiše, toplina i svjetlost od Sunca, te zbog toga raste sve veće i veće – mjenja svoj oblik. Sve stvari u Svemiru koriste energiju mjenjajući postepeno pri tome svoj oblik. Čak i naše misli.
Biblijski mit o postanku svijeta vodi porijeklo iz legendi i narodnih predanja Mezopotamskih naroda. Naučno je utvrđeno da je Stari zavjet zbirka narodnih svjedočanstava, legendi, raznih ritualnih propisa i mitova koji vode porijeklo iz različitih epoha i društvenih sredina. Tako se biblijski sadržaj bajke o postanku svijeta preuzet iz Babilonskog spjeva o postanku pod nazivom Enuma Eliš. Prema tom spjevu u početku je postojao samo kaos i voda, a iz tog kaosa nastali su bogovi. Nakon izvjesnog vremena nekoliko bogova je željelo uspostaviti red u kaosu, te su se pobunili. Ovo se nije svidjelo boginji Tijamat, no pobunjeni bogovi su njeno ogromno tijelo prepolovili na dva dijela, od kojih je jedno postalo zemlja a drugi nebo. Krv njenog muža su pomješali sa zemljanom glinom, te je od te smjese nastao prvi čovjek. Arheolog James Pritchard je detaljno usporedio oba teksta i otkrio zapanjujuće podudarnosti. Postoji isti redosljed događaja: nastanak neba, nebeskih tijela, odvajanje vode od zemlje, stvaranje čovjeka, odmaranje boga i zajednička gozba Babilonskih bogova sedmog dana u tekstu Enuma Eliša. Biblijski tekst o postanku u kojem se govori o životnom duhu boga koji se diže nad vodom (1:2) „Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama“, je zapravo ukraden motiv iz zbirke pjesama nađenih u Ugaritu (grad u Siriji). U toj pjesmi stoji da je bog sjedio na vodi kao ptica na jajima i iz kaosa izlegao život.
