Laž o Josipu:
Postanak, glava 37:
23 I čim Josip dođe k braći svojoj, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu s rukavima, što ju imao na sebi. 24 Zgrabiše ga i baciše ga u jamu. A jama je bila prazna; nije bilo vode u njoj. 28 I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz jame i prodadoše Josipa za dvadeset srebrnjaka Išmaelcima, a oni odvedoše Josipa u Egipat.
Postanak, glava 39:
1 Josipa dakle dovedoše u Egipat. I Potifar, dvoranin faraonov, zapovjednik tjelesne straže, Egipćanin, kupi ga od Išmaelaca, koji ga dovedoše tamo.
Postanak, glava 41:
15 Faraon reče Josipu: „Imao sam san, ali nitko ne zna da ga protumači. A za tebe sam čuo, da samo trebaš čuti san, i odmah ga možeš protumačiti." 17 Faraon je pripovijedao Josipu: „U mojem snu stajao sam na obali Nila. 18 Tada izašlo iz Nila sedam krava ugojenih i lijepih, te su pasle u šašu.19 A iza njih izašlo sedam drugih krava, loših, posve ružnih i mršavih; nikad ne vidjeh u cijelom Egiptu tako ružnih, kao što su bile ove, 20 Mršave i ružne krave požderaše onih prvih sedam debelih krava. 24 I tanki klasovi progutaše sedam klasova lijepih". 29 Eto, doći će sad sedam godina, kad će vladati u svoj zemlji egipatskoj veliko izobilje. 30 Ali iza njih nastat će sedam gladnih godina, i neće ostati ni traga od svega izobilja u zemlji egipatskoj, i glad će potratiti zemlju. 41 Tada reče faraon Josipu: „Evo, postavljam te nad svom zemljom egipatskom". 56 I kad je vladala glad u svoj zemlji, dade Josip pootvarati sve žitnice i prodavati žito Egipćanima. A glad je pritiskivala u zemlji egipatskoj sve više.
Postanak, glava 45:
4 A Josip pozva braću svoju: "Pristupite samo bliže k meni!" Kad pristupiše bliže, reče: "Ja sam vaš brat Josip, koga prodadoste u Egipat. 5 Ali sad se ništa ne uznemirujte i ne korite sebe zato, što me prodadoste ovamo; jer Bog me posla pred vama, da vas uzdrži na životu! 9 Pođite sad brže k ocu mojemu i javite mu: 'Ovako poručuje sin tvoj Josip: Bog me učini gospodarom svega Egipta; dođi k meni, nemoj oklijevati!
Postanak, glava 47:
5 Tada reče i faraon Josipu: „Otac tvoj i braća tvoja dođoše ti. 6 Zemlja egipatska stoji ti na raspolaganje, pa naseli oca svojega i braću svoju u najboljem dijelu zemlje! Neka ostanu u zemlji gošenskoj; i nađeš li, da su među njima valjani ljudi, postavi ih za nadzornike nad vlastitim stadom mojim!".
ISTINA O JOSIPU:
Još jednom treba ponoviti da su Jevreji pisali ove tekstove koji su kasnije ušli u bibliju prisjećajući se folklornih priča i legendi svojih predaka. Priče su nadograđivane mislima i shvaćanjima kasnijih generacija a vrlo često su i mjenjane kako bi odgovarale svjetonazoru pripovjedača.
Kada je riječ o priči o Josipu, ona je za razliku od ranijih priča mnogo više bajkovita, ali kao i priču o Abrahamu treba je posmatrati kao priču o jednom plemenu, a ne stvarnoj ličnosti.
Egipat je u XVIII st.pr.n.e. bio teško paraliziran zbog posljedica revolucionarnih nereda a sa istoka su u njega prodrli Mezopotamski narodi. Glavni osvajači su bili Hiksosi, osvojili su Egipat i osnovali svoju prestolnicu Avaris (danas je to grad Tell ed-Dab'a). Naziv Hiksos znači „vladari stranih zemalja" i govorili su jezikom koji je bio blizak hebrejskom. Sa natpisa na skarabejima znamo da su njihovi vođe imali tipično semitska imena, npr.: Anater, Hijan, Jakober. Danas se naučnici slažu da se velika migracija sedamdeset Izraelskih plemena u Egipat dogodila za vrijeme Hiksosa. Gore spomenutu revoluciju u Egiptu potakla je ogromna glad koja je zemlju pogađala periodično, svakih 5-6, ili 10-15 godina. U Egipatskim zapisima nalazimo ove rečenice: „Siromah postade vlasnik bogatstva, i dok ranije nije bio u mogućnosti da nabavi sebi sandale, sada posjeduje blago"..."Tko ne imade gdje da spusti glavu, sada raspolaže posteljom, tko nije posjedovao ni čamac, sada je vlasnik lađe, tko nije imao komad kruha, danas mu pripadaju žitnice".
Što se tiče Josipovog postupka planskog gospodarenja žitom i stokom, on je pozdravljen s odobravanjem i naklonošću Egipta, ali je i njegova uprava bila ugnjetavačka, tipična za okupatora – iskoristivši sedam gladnih godina, žito nije djelio besplatno, nego je zahtjevao da se plaća zlatom i srebrom, nakitom, zemljom i na kraju ličnom slobodom. Na taj način je lišio slobode i bacio u ropstvo slobodnog seljaka, oslabio veleposjednike, te od tog vremena u Egiptu vlada sistem kmetske ovisnosti i neograničene carske vlasti.
Okupacija Egipta od strane Azijatskih naroda je trajala 150 godina, pretpostavlja se od 1730-1580 g.pr.n.ere, te su se za to vrijeme ondje nastanila brojna Maloazijska i Mezopotamska plemena. Između ostalih ondje su svoje mjesto našli i Jevrejska plemena koja su sudjelovala u upravi i koja su se obogatila. Biblijska priča o Josipu nije ništa drugo nego reinterpretacija perioda Hiksosa s Jevrejskog stanovišta.
