Laž o Mojsiju:
Izlazak, glava1:
8 Tada zavlada novi kralj u Egiptu, koji nije ništa znao o Josipu. 9 On reče narodu svojemu: „Eto, narod sinova Izraelovih brojniji je i moćniji od nas 10 Hajde da mudro postupamo s njim, da još dalje ne raste i u slučaju kakva rata ne prijeđe k neprijateljima naime, ne udari na nas i ne otide iz zemlje!". 22 Ali faraon zapovjedi svemu narodu svojemu: „Sve dječake, što se rode, bacajte u Nil, a djevojčice sve ostavljajte na životu!"
Izlazak, glava 2:
2 Žena zatrudnje i rodi sina. Kad ona vidje, da je lijep, skrivala ga je tri mjeseca. 3 A kad ga nije mogla dulje skrivati, uze za njega košaricu od papirusove trstike, zamaza je dobro asfaltom i smolom, metnu dječaka u nju i stavi je u trsku kraj Nila. 5 Tada dođe kći faraonova na Nil, da se kupa, dok su sluškinje njezine hodale po obali Nila, ugleda ona košaricu u trsci, i posla sluškinju svoju tamo da je donese.10 Kad dječak posta veći, donese ga natrag kćeri faraonovoj. Ona ga uze kao sina i nadjenu mu ime Mojsije, jer ona reče, „iz vode sam ga izvadila."
Izlazak, glava 3:
1 A Mojsije čuvao je ovce tastu svojemu Jetru, svećeniku midjanskomu. Jednoga dana odvede on stado u pustinju i dođe na goru Božju, na Horeb, 2 Tada mu se objavi anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom, što je izbijao iz grma. Pogleda, a to grm plamenom gorio, ali ne izgarao. 9 „Dosta, tužba sinova Izraelovih doprije do mene, i ja vidim, kako ih teško muče Egipćani. 10 Zato sad idi! Šaljem te k faraonu, da izvedeš narod moj, sinove Izraelove, iz Egipta!"
ISTINA O MOJSIJU:
Ime Mojsije potiče od Egipatske riječi „ms“ što znači dijete. Izgovor Egipatske riječi „mosis" kao npr. u Tutmozis znači Tutovo dijete (Tutov sin). Nema dvojbe oko toga da su Izraelićani u Egiptu živjeli raštrkani stoljećima, ali ova biblijska priča sadrži interpretacije legendi o životu i odlasku Jevreja iz Egipta. Legenda o Mojsijevom rođenju je zapanjujuće slična ostalim legendama drugih starih naroda. U Aziji, Grčkoj, pa i u Japanu, rođenje narodnih junaka obično je bilo popraćeno dramom, a kao novorođenčad puštani su niz vodu u košaricama ili malim kovčezima. Isto tako, narodna predanja obično ne spominju ništa o tome kako su odrastali, već samo da su proveli mladost na dvorovima tuđinskih kraljeva.
Što se tiče gorućeg grma treba reći da ovdje nema ničeg čudesnog i nije ju zapalio nikakav bog, jer ova samozapaljiva biljka zaista postoji, i danas se može naći na Sinajskom poluotoku. Naziva se diptam a ispušta isparivo eterično ulje koje se lako zapali na suncu. Jedan primjerak grma prenesen je i u Poljsku i zasađen u rezervatu u Skoroćicama, a godine 1960. novine su objavile na veliko čuđenje ondašnjih stanovnika da je grm jednog vrućeg dana planuo plavo-crvenim plamenom.
U bibliji, od smrti Josipove pa do pojave lika Mojsija je prošlo 400 godina a svećenici koji su sastavljali priče za ovu knjigu nisu napisali niti jednog retka o tom periodu. Pretpostavlja se da je to stoga što ovaj period nije bio mnogo pohvalan za Izraelce. Oni su u to vrijeme vodili izdvojen pastirski život uz granice Egipatske države u ispraznoj svakodnevici. Kada je došao na vlast Ramzes II odlučio je da osvajanjem Azije vrati moć državi. Tada je idilična izdvojenost Jevreja na istoku prestala, pošto je faraon ondje poslao vojsku da se utabori. Ubrzo su ti Izraelci postali robovski radnici pri izgradnji faraonovih građevinskih zamisli. Ramzes II je osvojio Palestinu i Siriju ali je naišao na otpor Hetita u Mezopotamiji. Budući da je Hetitima prijetila opasnost i od drugih naroda pomirili su se sa Ramzesom II, no pokazalo se da je on manijak građenja, a za to mu je trebalo sve više i više radne snage. Naredba o ubijanju Izraelske novorođenčadi svjedoči o tome da su progoni Izraelaca s vremenom postali okrutniji a i njihovo množenje je predstavljalo prijetnju prenaseljenosti delte Nila.
Ovi politički procesi su doveli do pobune Izraelaca. Pedpostavlja se da se u toj pobuni isticala jedna ličnost koju su kasniji sastavljači priče nazvali Mojsije. Tom liku su pridodavani razni čudesni postupci, a priča o bjekstvu iz Egipta dobila je neosnovane i natprirodne događaje kako bi se Izraelci pokazali u junačkom svjetlu.
Daljnji natprirodni događaji i laži su:
Izlazak, glava 3:
19 „A ja znam, da vas kralj egipatski neće pustiti da idete, ako na to ne bude silom primoran. 20 Ali ja ću pružiti ruku svoju i pohodit ću Egipat svim čudesima svojim, što ću ih učiniti u njemu; i poslije će vas pustiti. 21 Učinit ću, da taj narod nađe milost u Egipćana, pa kad pođete, nećete otići praznih ruka. 22 Žene će naime izmoliti od svojih susjeda i domaćica srebrnih i zlatnih dragocjenosti i haljina. To ćete metnuti na sinove svoje i na kćeri svoje i tako od Egipćana plijen uzeti".
Izlazak, glava 5:
Jevreji su molili faraona da ih pusti na tri dana u pustinju da slave svetkovinu s namjerom da zauvijek pobjegnu iz Egipta.
3 ... „Bog Hebreja objavi nam se; pa molimo, jer bismo htjeli da idemo tri dana hoda daleko u pustinju, da tamo žrtvujemo Gospodu, Bogu svojemu, da nas ne pohodi kugom ili mačem".
ISTINA: U gornjem tekstu pokazuje se nedosljednost, jer se u isti mah govori o pozajmici i o pljačkanju Egipćana. Ako uzmemo da su Izraelci na prevaru posudili zlato i srebro pod izgovorom da će u pustinji ostati samo tri dana, nikako se ne može prihvatiti to da bi Egipćani tako lakomisleno povjerili svoje blago prezrenim Jevrejima. Naučnici iz ovoga zaključuju da su Izraelci podigli ustanak i opljačkali Egipatske kuće i pobjegli preko granice. U prilog ovome govori i to da su prema priči vodili pobjedonosne bitke, što znači da su morali biti do zuba naoružani. Odakle im oružje? Po svemu sudeći su ga potajno sakupljali posljednjih godina ropstva, u tom slučaju nije isključeno da su slobodu izborili oružjem, a da ih je zbog toga faraon gonio sve do Crvenog mora.
