ISTINA UMJESTO LAŽI

Kao prvo, u postanku 11:31, navodi se da je Abram rođen u gradu Ur u Kaldeji, ali je bog kasnije promjenio njegovo ime u Abraham. Ova riječ u Hebrejskom navodno znači „otac mnogih“, međutim istina je ta da niti jedan Hebrejski bibličar ne može reći da znači išta. Ova riječ nema značenja u Hebrejskom. U petom stoljeću kada je biblija sačinjena od razno raznih falsificiranih priča, jevrejski svećenici su ime Abram pretvorili u Abraham zbog toga što su se već u to vrijeme pisali samoglasnici u Hebrejskom (što nije bio slučaj u ranijim vjekovima). Da se radi o falsificiranoj priči navodi i činjenica da je napisano kako Abraham dolazi iz grada Ura iz Kaldeje u kojem je živio oko XX st.pr.n.e., no Kaldeja je kasnija riječ koja se koristila u Neo-Babilonskim vremenima (VII-VI st. pr.n.e) i nikako prije.

Priča o Abrahamu i selidbi njegove porodice je zapravo metafora za prelazak Jevreja na monoteizam, tj. vjeru u jednog boga. Grad Haran koji se gore spominje nalazi se sjeverno od Sirije; u Turskoj. Ovaj grad je bio centar štovanja boga mjeseca kako se saznalo iz zapisa klinastim pismom iz grada Nuzi. Francuski arheolog André Parrot je 1934. u Mezopotamiji pronašao ostatke drevne države i istoimenog grada Mari (danas Tell Hariri,Sirija), u kojem je pronađeno preko 33 000 tablica pisanih klinastim pismom iz kojih se doznalo da su stanovništvo države Mari činila Amorejska plemena. Ova država imala je gradove Nahur, Turahi, Sarugi, i Peliga, koja zapanjujuće podsjećaju na imena Abrahamovih rođaka iz biblije: Nahor, Tara, Seeruh i Falek, osim toga spominju se i plemena Abraham, Jakobel, Venijamin, itd., koji su se pojavili u državi terorizirajući stanovništvo.

Jevreji koji su zapisivali priče legendi i narodnih predaja svojih davnih predaka su imena stvarnih gradova i plemena pretvorili u imena osoba. Tako je Abraham postao osoba i pristalica monoteizma (vjere u jedno božanstvo), premda se tu radilo o prelasku Jevreja u monoteizam, točnije henoteizam što podrazumjeva vjerovanje u više bogova, ali s tim da treba slaviti samo boga zaštitnika plemena. Vidi se iz biblije da je taj Abrahamov bog tipični plemenski bog koji se brine za budućnost i dobrobit samo naroda kojeg je izabrao. Ovo je vrlo primitivna koncepcija boga, tipična za plemena: bog se ponaša kao čovjek, mješa se u pitanja zemaljskog života, raspravlja sa Abrahamom, pa čak i odobrava njegove moralno sumnjive postupke ( Blagoslovit ću one, koji tebe blagoslivljaju, i proklet ću one, koji tebe proklinju;). Arheologija je otkrila da se u drevno doba, od Perzijskog zaljeva prema sjeveru kretao ogromni migracijski val semitskih naroda – Amorejaca. Jevrejska plemena, su u toj seobi prvo živjela u Uru, zatim su prešli u Haran, a potom u Kanaan, pa u Egipat. Da se radi o štovanju plemenskog boga govori i činjenica da Abraham postavlja žrtvenik tom bogu, koji je tipičan ritual paganskih plemena (I on načini ondje žrtvenik Gospodu, koji mu se bio ukazao). Svećenici koji su uređivali bibliju su doslovce prenjeli u tu knjigu naivna narodna predanja i legende intelektualno neizgrađenih ljudi vodeći se zamisli da pokažu „rodoslovlje“ Adama i Eve sve do Krista.

Arheolog David Storm Rice je 1957. godine otkrio ruševine Harana, a iz raznih starobabilonskih tekstova se vidi da je taj grad bio središte boga mjeseca i da je njegovo stanovništvo bilo poznato po vjerskom fanatizmu. Ovaj kult se zadržao tamo sve do XII stoljeća. Prema bibličarima Abraham je kao osnivač novog kulta, morao da bježi iz Harana. Naravno, ovdje se radilo o Jevrejskom plemenu kao što je već spomenuto a ne o osobi imena Abraham. Odjeci ovih događaja održali su se u legendama a kasnije su ih svećenici unjeli u bibliju, međutim kako su kopirali tekstove ranijih civilizacija uz očito neznanje, kroz tekst se mogu isčitati brojne nedosljednosti. Abraham im postaje osoba, kao personifikacija plemena koji propagira najčistiji monoteizam, a u tekstu se mogu uočiti jasna obilježja štovanja plemenskih božanstava, idolopoklonstvo i žrtvovanje.